Veliko ime egipatske plesne scene kao i sve zasluge za osnivanje
orijentalnog (trbušnog) plesa, kakav se danas
izvodi na sceni, pripadaju ženi po imenu
Badia Masabni. Badia je rođena 1884. godine u
Damasku u Libanu, koji je u to vreme još uvek bio deo Sirije.
Početkom dvadesetog veka se seli u Egipat gde u Kairu 1926. godine
otvara prvi egipatski muzički kabare pod nazivom "Opera kazino" (to je bio zvanični naziv, međutim bio je poznat i kao "Kazino Badia" i kao "Madam Badijin kazino"). Kazino je
otvoren po uzoru na evropske kabaree u cilju privlačenja što većeg
broja posetilaca i turista sa zapada. U programu kazina je pored
zabave kao što su pevanje i ples bile zastupljene i komedije kao i
mađioničarske predstave.
U to vreme se orijentalni (trbušni) ples
uglavnom nije izvodio javno na sceni već na verskim ritualima,
svadbama ili proslavama između žena u privatnom ambijentu, zbog
čega se Badia suočila sa problemom kako da narodni, "koreografski
neoblikovan" ples prilagodi za scensko izvođenje. U pokušaju da
reši ovaj problem dobija ideju da igračima "oslobodi ruke" tj. da
uvede putanje rukama u krugovima kao i meko i talasasto kretanje
ruku što je danas poznato kao
korak "snake arms", samim tim su igrači počeli da koriste više scenskog prostora
oko sebe, dalje, uvođenjem
koreografija
uspeva da maksimalno iskoristi scenski prostor pokrivajući celu
scenu, što je značajno doprinelo lepom vizuelnom efektu u oku
posmatrača. Inspiraciju za dvodelne kostime za orijentalni
(trbušni) ples dobija iz holivudskih filmova.
Jedna od njenih najvećih i najvažnijih ideja je angažovanje
obrazovanih klasičnih muzičara u cilju obogaćenja tradicionalne
muzike za orijentalni (trbušni) ples, gde pored uobičejenih tradicionalnih instrumenata (udaraljke
većim delom) uvodi
violinu, čelo, oud i harmoniku usled čega
kompozicije postaju složenije, što je postalo i uslov za razvoj
plesnih koraka koji su morali da isprate ovakvu bogatu i
"slojevitu" muziku. U cilju razvoja plesnih koraka angažuje
koreografe sa zapada (Isak Dikson, Robi Robinson, Hristo Javašev)
koji uvode u tradicionalni orijentalni (trbušni) ples elemente
drugih plesnih formi kao što su balet i balrum ples. Zajedno sa
velikim koreografom Ibrahimom Akif definiše
korake kao što su krugovi (rotacije), osmice i razna talasanja i
time udara kamen temeljac svega što znamo iz tehnike orijentalnog
(trbušnog) plesa!
Prema rečima Ibrahima Akifa, iako su grupni nastupi bili
koreografski osmišljeni, većina solo izvođača su
improvizovali, plesačica Naima Akef je prva solistkinja koja
je u potpunosti izvodila koreografije koje je pripremala unapred,
što je kasnije postala praksa svih egipatskih plesača.
Termin "Raks shargi" je prvi put počeo da se koristi za vreme okupacije Egipta od
strane evropskih sila, u prevodu znaci orijentalni ples ili
istočni ples, dok je termin "Raks baladi" korišćen za označavanje maternjeg tj. lokalnog plesa i za
razlikovanje od drugih neistočnjačkih plesova. U vreme Badie
Masabni noćna verzije raks baladija se zvala "Raks el havanim" što u prevodu znači "ples dame", ovaj naziv je proistekao iz
činjenice da su plesačice koje su plesale u Badijinom kazinu
oponašale stil plesa kojim su plesale žene viših klasnih slojeva u
Egiptu. Razlog ovome je bio tip klijentele Badijinog kazina, koju
su predstavljali pripadnici viših staleža kao i ljudi od ugleda i
uticaja. Karakteristike ovog plesnog stila su gracioznost,
prefinjenost, suptilnost i uzdržanost.
Putem Madam Badijinog kazina su lansirani ne samo mnogi
talentovani plesači (Samia Gamal, Tahia Karioka)
već i muzičari kao što su
Farid el Atrache i Muhamed Abdel Wahab, koji su
sarađivali sa njom i takođe ostali upamćeni kao veliki izvođači
arapske muzike, čije se pesme i danas izvode i pevaju u modernijim
aranžmanima.
Badia Masabni je tokom Drugog svetskog rata bila na Hitlerovoj
listi nepoželjnih zbog izvođenja parodije na Hitlerov račun u
njenom kazinu. Planirao je da je ukloni odmah pošto zauzme Kairo,
međutim na njenu sreću Nemci nikada nisu okupirali Kairo.
Danas niko ne poriče da je
Badia Masabni ostavila dubok uticaj na razvoj
modernog orijentalnog (trbušnog) plesa, međutim ne slažu se svi da
li je taj uticaj bio pozitivan ili negativan. Prema jednom
stanovištu ona je unapredila ovaj ples izdigavši ga na scenski
nivo, formirajući novu plesnu formu i omogućivši mu dalji razvoj,
dok je prema drugom stanovištu ona uticala na degradaciju
originalnog tradicionalnog orijentalnog (trbušnog) plesa učinivši
ga seksualno sugestivnim i smeštajući ga u noćne klubove, što ga
je učinilo moralno neprihvatljivim. U svakom slučaju teško je
zamisliti razvojni put modernog orijentalnog (trbušnog) plesa bez
Badie Masabni!
Autor: Inessa Šesterikov Milićević u obradi literature i raznih izvora sa Interneta.