Halidži kao plesni stil u školi orijentalnog (trbušnog) plesa
Aruena predstavlja folklorni ples zemalja
Arapskog zaliva (Bahrein, Saudijska Arabija,
Kuvajt, Katar, Ujedinjeni Arapski Emirati, Oman i mali ugao
Iraka). Reč "halidži" u prevodu sa arapskog znači
"zaliv" i piše se kao
khaliiji, khaliigi, khaleegi ili khaleeji.
Takođe, gorepomenuta reč se odnosi i na ljude, muziku, kulturu i
običaje zemalja Arapskog zaliva.
Halidži orijentalni (trbušni) ples se veoma razlikuje od
klasičnog egipatskog plesa
prvenstveno po muzici koja je izuzetno specifična i jedinstvena.
Ritam koji je karakterističan za ovu vrstu muzike je upečatljiv i
za nas veoma neobičan. Teško se razbraja i plesačicama je potrebno
neko vreme da ga "uhvate" tj. da svoje kretanje, senzibilitet i
ekspresiju prilagode ovakvom načinu plesanja. Pored toga muzika
može biti i sporija, ali je češće vesela i karakteriše je jedan
dominantan glas (muški ili ženski) praćen horom. Najčešće ga
izvode parovi ili grupe žena na zabavama i proslavama kao što su
svadbe.
Halidži igre se donekle razlikuju prelazeći iz
jednog obalskog područja u drugo. Svaka država ili region ima svoj
stil plesa, koji podrazumeva i različit ritam, a kada se izvodi na
sceni obično je to stil iz Saudijske Arabije ili Kuvajta ili je
pomešano više stilova u jednoj
improvizaciji. Shodno tome u svakom od pomenutih regiona ovaj ples ima
drugačiji naziv. U Saudijskoj Arabiji i Kataru se naziva
Raks Khaliiji ("raks" u prevodu znači "ples", a
prevod ove složenice bi bio "ples u zalivu" ili
"zalivski ples"), u Kuvajtu se naziva
Samri (Saumri, ova reč se odnosi na ritam
karakterističan za ovu zemlju), dok se u Ujedinjenim Arapskim
Emiratima naziva Raks al Nashaar (što bi u
bukvalnom prevodu značilo "kosa ples" ili
"ples sa kosom").
Halidži igre orijentalnog (trbušnog) plesa poseduju dva markantna
obeležja: poseban oblik kretanja koji je dominantan tokom celog
izvođenja i podrazumeva blago cupkanje koje se naizmenično
smenjuje na obe noge pri čemu je jedna noga na celom stopalu, a
druga na prstima. Ovo je glavni
korak
i kroz ples se provlače njegove varijante, a drugi je rad glavom i
korišćenje kose kao plesnog rekvizita.
Koraci sa glavom su neizostavan element
halidži igara. Glava može da se pomera levo,
desno i u krug, pri čemu pokreti dolaze iz vrata, međutim treba
paziti da se prilikom izvođenja ovih pokreta ne pomera i rameni
pojas, već da se izoluje samo glava.
Kada se kosa koristi kao plesni rekvizit plesačica ima za cilj da
svu pažnju publike usmeri na svoju dugu i bujnu kosu. Ona
ritmičkim pokretima glave prebacuje kosu sa jedne na drugu stranu
ili je vrti u krug kružnim pokretima glave, a u trenutku vrhunca
svog performansa postiže da kosom pravi figuru osmice i tada je
obično u klečećem položaju.
U SAD-u i Evropi uopšte plesačice imaju tendenciju da ceo halidži
orijentalni (trbušni) ples poistovećuju samo sa plesom sa kosom.
Ples sa kosom je samo jedan segment halidži igara koje su, kao što
smo videli, izuzetno raznovrsne.
Halidži orijentalni (trbušni) ples se izvodi u specijalnim
haljinama koje se nazivaju
Thobe al Nashaal (Thobe al Nashaar). "Thobe" u
prevodu znači (duga) haljina ili ogrtač. Ove haljine su dugačke,
živih boja, izuzetno široke, ukrašene šljokicama i vezom. One se,
takođe pored kose, koriste kao plesni rekvizit tako što plesačica
drži haljinu u predelu oko pojasa proizvodeći figure "kao da duva
vetar". Rukavi se isto koriste kao rekvizit, plesačica se može
njima pokriti po glavi ili sakriti svoje lice.
Halidži nije isto što i Zaar. Možete ih pobrkati
jer je ritam naizgled sličan, a oba plesna stila poseduju pokrete
glave i kose. Razlika je u tome što je halidži ples za proslavu
dok je Zaar ritualni ples za izazivanje transa. Kod halidžija
glava se pomera kako bi se kosa u pokretu koristila kao plesni
rekvizit, dok se kod Zaar-a glava pomera kao rezultat ritmičkih
pokreta gornjeg dela tela, a svako kretanje kose, izazvano ovim
pokretima, je slučajno.
U školi orijentalnog (trbušnog) plesa Aruena polaznice se susreću
sa halidžijem tek u četvrtoj godini pohađanja
časova, zato što je za ovaj stil orijentalnog (trbušnog) plesa potrebna
izvesna opuštenost i dobra kontrola ekstremiteta, koja se stiče
vremenom i praksom. Takođe potrebno je uklopiti pokrete glave sa
ostatkom tela što nimalo nije lako i najzad, kao što smo već
rekli, ritam je specifičan i za nas neobičan, zbog čega je
potrebno da polaznice budu dobro potkovane i plesnim i scenskim
znanjem kako bi se uhvatile u koštac sa halidži igrama.
Autor: Inessa Šesterikov Milićević